Razvoj fonografije u Hrvatskoj

Razvojem fonografije te širenjem tržišta fonografskih izdanja i Hrvatska je upoznata s najnovijim dostignućima tehnike. Već krajem 19. stoljeća zagrebačka publika bila je upoznata s fonografom kao najnovijim dostignućem u snimanju zvuka. Ipak, povijest hrvatske diskografije započinje početkom 20. stoljeća. Prve gramofonske ploče na kojima su snimljeni hrvatski izvođači te djela hrvatskih skladatelja pojavljuju se 1906. u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. U tadašnjem Zagrebu mogle su se nabaviti i gramofonske ploče i gramofoni, a dosta podataka o tome nalazimo u starijoj periodici koja je izlazila početkom 20. stoljeća, kao što su novine Jutarnji list, Obzor i Motor.[9]Već 1899. trgovac Mavro Drucker iz Ilice 39 nudi na prodaju sve vrste mehaničkih glazbenih nastroja (Obzor, 15. 11. 1899.), dok se sljedeće godine, 1900., u Obzoru prvi put spominje fonograf te se poziva pučanstvo da sudjeluje na predstavljanju Edisonova fonografa u Zagrebu. (Obzor, 14. 3. 1890.).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iz starije periodike koja je izlazila početkom 20. stoljeća saznaje se da su se već 1900. u Zagrebu mogli kupiti Columbia gramofoni i phonograph-valjci koje u Marovskoj ulici 24 u Zagrebu prodaje trgovac Ferdinand Budicki (Obzor, 12. 12. 1900.). U prvom desetljeću 20. stoljeća širi se tržište i prodaja gramofonskih ploča i gramofona koje u Zagrebu, osim dvojice spomenutih, nude hrvatski trgovci, ali i zastupnici stranih tvrtki. Neki od njih su Milan Obuljen, F. Brusicki, Šandor Kudelka, zatim bečki zastupnik Löwin, dok tijekom dvadesetih godina gramofonske ploče i gramofone prodaju E. Fischer u Jurišićevoj ulici, Tomay u Ilici 49 te Pavao Kauders na Zrinjskome trgu 17.

U najvećem broju gramofonske ploče snimane su u inozemstvu (Beč, Berlin, London, Prag) sve do 1924. kada vlasnik tvrtke Edison Bell iz Londona utemeljuje istoimenu podružnicu u Zagrebu.[10] Najprije su objavljivane licencne ploče, a od 1926. ujedinjuju se s zagrebačkom tvornicom olovaka Penkala te stvaraju dioničko društvo pod nazivom Edison Bell Penkala (EBP). 

U Zagrebu se od 1926. ne samo snimaju i objavljuju već i proizvode gramofonske ploče i gramofoni. Glazbeni urednici u EBP-u bili su Pavao Markovac te Ivo Tijardović. Repertoar izdanja uključivao je operne i operetne arije, šlagere, narodne pjesme, šaljive pjesme, kuplete, vojnu glazbu s tadašnjim poznatim glazbenim umjetnicima i glumcima. Neki od najpoznatijih izvođača bili su Dejan Dubajić, Arnošt Grund, Vlaho Paljetak, Marta Pospišil Grif, Milan Šepec, Mario Šimenc te Tinka Wesel Polla.

Budući da je 1926. u Zagrebu utemeljena tvrtka Edison Bell Penkala, izdavačka kuća i tvornica gramofonskih ploča, u novinama tadašnjega vremena česte su reklamne ponude za prodaju vlastitih izdanja gramofonskih ploča te gramofona.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Akustičko razdoblje snimanja zvuka završava 1926. kada se zvuk počinje električno snimati. Jedna je od prvih gramofonskih ploča snimljenih električnim putem ona na kojoj su uživo snimane božićne pjesme iz zagrebačke katedrale iz prosinca 1927. godine. Zanimljivost je da u Jutarnjem listu od 4. prosinca 1927. pod sloganom Vaš glas u gramofonu! tvrtka Edison Bell Penkala poziva zagrebačko gradjanstvo na senzaciju tehnike i gramofonsko snimanje na daljinu te snimanje uživo božićnih pjesma da bi ove ploče naših božićnih pjesama ispale što savršenije i veličajnije. Snimka predstavlja jedno od prvih javnih snimanja u svijetu. Kako je zagrebački puk pjevao božićne pjesme 1927. možete poslušati ovdje.

Tvrtka Edison Bell Penkala posluje do 1937., kada pada u stečaj, a zauvijek prestaje s radom nakon rata, 1946. godine.[11]

Hrvatski umjetnici, osim za EBP, snimali su i za tvrtku Elektroton koja se kao podružnica tvrtke Odeon-Parlaphon utemeljuje u Ljubljani 1937. godine. Od 1938. podružnica je bila utemeljena i u Zagrebu, a ploče su se proizvodile samo na temelju licenciranih matrica. Elektroton prestaje s radom 1947. kada se utemeljuje tvornica gramofonskih ploča Jugoton te joj se dodjeljuje imovina poduzeća EBP i Elektroton.

 

 

 

 

 

 

 

Literatura:

The New Grove dictionary of music and musicians. / ed. by Stanlie Sadie. New York : Macmillan, 1990.

Fonografija u Hrvatskoj : 1927. – 1997./ uredio Željko Staklarević. Zagreb : Tehnički muzej, 1997.

Leksikon jugoslavenske muzike. / urednik Krešimir Kovačević. Zagreb : Leksikografski zavod, 1984.

Muzička enciklopedija. / urednik Krešimir Kovačević. Zagreb : JLZ, 1974.

Povratak vinila u digitalnoj eri, citirano [2013-02-19]. Dostupno na:
http://www.nacional.hr/clanak/48069/povratak-vinila-u-digitalnoj-eri

The Routledge guide to music technology / edited by Thom Holmes. New York : Taylor & Francis Group, 2006.

What is shellac?, citirano [2013-02-07]. Dostupno na:
http://www.shellac.org/shellac.html

Jutarnji list, 40 (1926.) ; 41 (1927.)

Obzor, 40 (1890.) ; 41 (1900.) ; 49 (1908.) ; 51 (1910.) ; 52 (1911.)

Motor, 3 (1927.).